Ako na trenutak odustanemo od ideje Boga, ono čemu će svet nastaviti da se pokorava nazivamo prirodnim zakonima koji u svojoj osnovi imaju matematičke principe. Veliki nemački matematičar Georg Kantor je tvrdio da je na svoj put kroz matematičke principe pošao upravo uz pomoć Boga koji ga je vodio u njegovim istraživanjima. Iako su veliki matematičari bili skeptični prema njegovom radu, pa je Kroneker govorio da su njegova predavanja štetna za studente, a Poenkare je njegovu matematiku nazvao bolešću za koju se nada da će uskoro biti izlečena, Kantor je svojim radom iz 1874. godine postavio osnovu teorije skupova kao samostalne discipline u matematici.
Ono po čemu je posebno ostao upamćen je njegova posvećenost najegzotičnijem matematičkom entitetu. Beskonačnost se u matematici do dolaska Kantora opirala svim velikim umovima potpuno jednolična u svojoj nedokučivosti. Kantor je pokazao protivno intuiciji da parnih brojeva ima isto koliko i svih celih brojeva, ali da istom tipu beskonačnosti pripadaju i svi razlomci. Označio je takvu beskonačnost kao prebrojivu sa hebrejskim slovom $latex \aleph_0$ (alef). Neočekivano, Kantor je uspeo da dokaže da postoji različita i veća beskonačnost od prebrojive beskonačnosti, kao što je na primer beskonačnost realnih brojeva koju je kao neprebrojivu označio sa $latex \aleph_1$.
Osim što je uspeo da uporedi dve beskonačnosti Kantor je pokazao i kako se iz skupa sa beskonačno elemenata može konstruisati skup koji ima veću beskonačnost, a koji se dalje može koristiti za dobijanje skupa još veće beskonačnosti i tako do apsolutne beskonačnosti svih beskonačnosti koju je označio sa $latex \Omega$ i uz božiju pomoć identifikovao sa samim Bogom.
